Među milionima onih koji bijahu, koji jesu i koji 'e biti oživljeni službom Bogu i slijeđenjem Muhammedova primjera i koji prihvaćaju da mu budu svjedoči i pomagači, ima jedan život što će vječno odražavati Muhammedovu Svjetlost, onako kako Mjesec odražava svjetlost Sunca.
Taj će život pozivati i nadahnjivati druge na putu slobode; on će protjecati vođen Kur'anom i primjerom Muhammeda. U njemu će svemu biti rečeno da nema boga osim Allaha, a svijet će biti smatran i uziman kao iskušavanje na putu povratka Milostivom.
To je život onog kojega, kada se rodi, Božiji odabranik Muhammed uze u svoje naručje, te ga privi grudima i izreče mu ime. To je život onoga koji nikad ne odvoji svoje od Muhammedovih grudi. To je život onoga koji na svojim rukama spusti u grob blagoslovljeno i čisto Muhammedovo tijelo. To je život onoga koji gorko zaplaka nad Poslanikovim grobom, jer ga zna svojim srcem i ljubi cijelim svojim bićem. To je život onoga koji svoje vrijeme mi svjedočeći da nema boga osim Allaha i da je Muhammed rob Njegov i Poslanik Njegov. To je život imama Alije!
Imam 'Ali ne prihvaća ni jednu vezu sa sobom i svijetom koja nije u ime Boga. On je uzorit svjedok i pomagač Pečatu vjerovjesnika i poslanika Božijih, koji za njeg kaže: On je učitelj onima kojima sam ja učitelj. Neka Svemoćni ; bude prijatelj njegovim prijateljima i neprijatelj njegovim neprijateljima. Pomozi, Bože, onima koji mu pomažu, a razori nadu onima koji ga izdaju!" I nadalje Poslanik kaže: " Ja sam grad znanja a 'Ali kapija na tom gradu. Zato, ko god hoće znanje treba ga učiti od Alije - mir neka je s njim!"
'ALI IBN EBI TALIB
Rođen je 600. godine po kršćanskom računanju vremena, ili 22. godine prije preseljenja muslimana iz Mekke u Medinu; poginuo je kao svjedok Istine 661/40. u Kufi. Cijeli svoj život proveo je uz Muhammeda - mir i blagoslovi Božiji neka su s njim i njegovim čistim i blaženim potomstvom! Bio je, tako, svjedok i sudionik okončanja vremena prije Muhammedova dolaska i započinjanja vremena s Muhammedom. Njegov život je poput čistog ogledala u tom najvećem razmeđu vremena i historije. 'Ali zato svojom nadalnutošću nikad neće prestati nadahnjivati. On je svjedok prosvijetljenosti srca u koje je spušten Kur'an Živi. Poslanik Muhammed, čija je cijela ćud odražavala svjetlo Kur'ana, u Aliji je gledao onog u kojem se prima njegova riječ, postajući ushitno jedinstvo Kur'ana i Srca. Imam 'Ali kazuje: "Poslaniku nije bilo ništa objavljeno od kur'anskih ajeta ili mu bilo šta dostavljeno od Boga -Uzvišen je On! - u pogledu onoga što je dopušteno i onoga što je zabranjeno, naredbi ili uskrata, poslušnosti ili grijeha, prošlog ili budućeg, a da me on ne bi uputio u to i naložio mi da učim i govorim, ili mi kazivao u pero, a ja bih
zapisivao vlastitom rukom I nijedno slovo ne bih zaboravljao. I kad god bi me Poslanik Božiji tako poučavao, uobičavao je staviti svoju ruku na moje grudi i reći: 'Gospodaru, ispuni njegovo srce znanjem, razumijevanjem, svjetlošću, strpljivošću i vjerovanjem; pouči ga i ne dopusti da bude neznalica; daj da zapamti i ne zaboravi!'"
Pouka Učitelja i molitva Najodabranijeg primljene su u srcu imama Alije i ostali su zauvijek ozrcaljeni u njegovim govorima, pismima i izrekama, a oni - sabrani u Stazi rječitosti (Nehdžul belagi) - tvore živo vrelo znanja, vjere i sigurnosti.