Back

margin-bottom: Osim nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta.

To je ta treća skupina. Kako će Uzvišeni s njima postupiti u Berzahu? Za njih se kaže da ima nade, jer je Bog Onaj Koji oprašta. U suri Et-Tevba, od 100. do 106. ajeta, govori se o ovim trima skupinama, ali se o trećoj malo više govori. Prvo se govori o dobrim ljudima kojima je dobro to su oni kojima je Bog zadovoljan i koji imaju nagradu džennetske bašče u kojima rijeke teku. Potom se govori o negativnoj skupini pa se kaže:

Među beduinima oko vas ima licemjera, a ima ih i među stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni ti ih ne poznaješ, ali ih Mi poznajemo. Njih ćemo na dvostruke muke staviti, a zatim će biti u veliku patnju vraćeni.

Tako se objašnjava sve do 106. ajeta, kada se kaže da postoji jedna skupina koja je na čekanju: da li će biti kažnjeni ili će im biti oprošteno. To je skupina kojoj nije bilo dato znanje na raspolaganje niti su bili moćni da se premjeste pređu na neko drugo mjesto.

Značenje kabura

Kabur ima mnoštvo značenja i to je prouzrokovalo da nastanu pogrešna razumijevanja kod islamskih naučnika i učenjaka.

Riječ kabur, posmatrano iz rivajeta i terminološki, kako ga učenjaci tumače, može imati tri značenja.

1.Prvo je značenje jame, gdje se spušta naše materijalno tijelo. Riječ kabur u ovom značenju, kada se navodi u rivajetima, obično je u situacijama kada se želi govoriti o propisima za ukop mrtvaca. Kada fakihi koriste ovaj termin, oni podrazumijevaju ovaj onaj kabur gdje se polaže naše mrtvo tijelo,da se kažu nekii oni ga promatraju samo sa stanovišta određeni h propisi propisa.

Arifi i mutekellimi,kada u svojim raspravama ne koriste ovu riječ,ne koriste uu ovom navedenom značenju već u nekom drugom. Što oni podrazumijevaju pod pojmom kabur i kako ga oni definiraju?

2.Kod ove skupine ljudi kabur može imati dva značenja jedno od njih jeste, a veoma se rijetko koristi, da se pod kaburom se podrazumijeva samo tijelo čovjeka, tj. da je to zatvor za dušu. U prilog ove tvrdnje govori sljedeći ajet:

I nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On hoće, a ti ne možeš one u grobovima dozvati.

U ovom ajetu govori se o živim ljudima na Ovome svijetu čija su tijela kaburovi za duše; to su oni koji ne razumiju Božanske poruke.

Dva dosad izložena značenja riječi kabur dolaze u značenju razumijevaju se tako da su oni svima jednaki, bilo u značenju jame u koju se polaže tijelo, ili u značenju samog tijela u kojem je duša zatvorena.

1.Treće značenje riječi kabur takve je prirode da se u potpunosti razlikuje od čovjeka do čovjeka. Riječ je o kaburu ljudskih osobina i morala njegova, to je Berzahski kabur koji mi formiramo našim osobinama i moralom koji smo stekli još na Ovom svijetu.

Ljudske osobine koje su protkane utkane u samu dušu čovjeka i njegov moral predstavljaju kaluf ili tijelo u koje će se duša preseliti u Berzahu. Na Ovom svijetu naša duša nalazi se u tijelu koje ima neke sebi svojstvene karakteristike, ali u Berzahu duša preseljava u kaluf koji je sama napravila svojim osobinama i moralom. Ovosvjetski kabur, u koji se tijelo čovjeka polaže, gradi se od faktora karakterističnih za Ovaj svijet, a onaj kaluf,u koji duša u Berzahu treba ući i živjeti, tamo ga grad i se iz e osobin e a koje je čovjek stekao na Ovom svijetu.

S obzirom na prvu materiju od koje se gradi, naš Berzahski kaluf u koji duša preseljava ništa drugo do naše osobine po kojima će se ljudi razlik ovat ujemo i. Teško da će se naći dva čovjeka koja su potpuno jednaka po moralnim kvalitetama. Tako će i kaburovi ljudi u Berzahu biti potpuno različiti. U predajama Ehli-bejta a.s. govori se da će nekim ljudima u njihovu Berzahskom berzahskom kaburu biti 99 gmizavaca koji će ih uznemiravati sve do Sudnjeg dana. To će biti otjelovljenje našeg njihovog misli, ahlaka,morala i djela. U jednom hadisu kaže se: Kabur je ili džehe nnemska jama ili dženetska bašča, što znači da je kabur o kojemu govore arifi i mutekellimi upravo u navedenom značenju.

Upitan je Imam Sadik a.s. šta je Berzah, na šta je on odgovrio:

To je kabur od vremena smrti do Dana proživljenja.

Jasnim biva i ono kada Poslanik s.a.v.a. govori da je na Miradžu vidio ljude u obliku psa, vuka, mrava, itd. Sve to zajedno govori o vrsti morala i osobina koje je ta skupina u sebi imala. Kada govorimo o osobinama koje formiraju Berzahski kaluf, govorimo o osobinama koje su postojane u čovjeku i koje su srasle s njim. Po pitanju pohvaljenih osobina isti je tretman; ne mogu nas sve pohvalne osobine na Onom svijetu učiniti ljudima, već samo one koje su čvrsto u nama uvriježene. Zato se u predajama kaže da je bolje i jedno malo djelo koje se stalno ponavlja, nego veliko koje se rijetko čini.

Nužnost postojanja kalufa kod čovjeka na Ovom svijetu, u Berzahu i na Sudnjem danu.

Berzahski kaluf samo je uvod i priprema za čovjekovo proživljenje i poprimanje drugog oblika na Sudnjem danu. Ovaj Dunjaluk Dunjaluk predstavlja ahiretsku bašču; što zasadimo na Ovom svijetu, plodove toga vidjet ćemo na Onom svijetu. Hadis kaže:

Danas je vrijeme djelovanja, a nema obračuna, a sutra je obračun i nema djelovanja.

Da li u Berzahu postoji obaveza? Da li ljudi mogu imati slobodnu volju i djelovati i da li se može u Berzahu još usavršavati?

Čovjek na Ovom svijetu može napredovati i usavršavati se, dok na Ahiretu toga nema. Šta biva s Berzahom u kontekstu spomenutog problema? Odgovor na ovo pitanje, koje se razumijeva iz predaja i ajeta, potvrdan je. Čovjeku ostaje mogućnost da se u ovom periodu Berzaha usavršava.

Na koji se način čovjek može usavršavati?

Čovjek koji napravi neko dobro djelo još na Ovom svijetu, sve dok se ljudi budu koristili njime, dobro stiže i vlasniku tog djela, a samim tim i njegovo se stanje u Berzahu mijenja.

Šest je osobina kojima se čovjek može koristiti i u Berzahu:

1.dobro dijete koje traži oprost za svog roditelja;

2.knjiga koju čovjek ostavi napisanu iza sebe sve dok se ljudi budu koristili tim zapisom, to dobro stizat će i autoru te knjige;

3.iskopani bunar kojim će se ljudi koristiti jer je jedan od Sunneta u Islamu vakuf; samim činom vakufa onaj koji ostavlja u emanet neko zdanje, on time dio svog imetka čini vječnim; Sunnet Imama Alija a.s. bio je da kopa bunare i ostavlja siromasima u vakuf bez vlastite koristi;

4.drvo koje čovjek zasadi sve dok daje plod i ljudi se koriste njime, i dobro će stizati čovjeku;

5.tekuća voda; u bilo kojem obliku da se pripremi ljudima da se oni mogu koristiti njome, i dobro će stizati tom čovjeku;

6.uspostavljanje i oživljavanje dobrog običaja koji će ljudi primjenjivati, pa će sve dok ljudi budu činili taj hairli običaj,dobroće i njemu stizati.

U predaji se spominje ovih šest osobina, djela, ali nije ograničeno samo na to, već svako dobro djelo koje ostaje iza čovjeka može mu pomoći u njegovu duhovnom Berzahskom Berzahskom usavršavanju. U Berzahu se čovjek može okoristiti i time što će neko drugi učiniti nešto za njega. Sam čin djela važan je za onoga koji ga čini, ali zrakom ozračjem tog djela mogu se okoristiti i oni u Berzahu. U predajama se kaže da kada se uči dova za svoga brata vjernika, prvo se udovoljava onome ko uči i traži u dovi, a potom onome za koga se uči.

Postavlja se pitanje na koji se način to dešava. Samim tim što u dovi tražiš dobro za nekog drugog, ti si ispoljio zadovoljstvo da njemu stigne dobro, a to znači da u sebi gradiš osobinu samilosti.

U jednom rivajetu kaže se: Poslanik s.a.v.a. prošao je pored kabura tek umrlog, gdje su njegovi bližnji plakali, na što je on rekao:

Ako biste klanjali dva rekata za njega, to bi bilo bolje nego da je cijeli vaš dunjaluk d unjaluk plače za njim.

Samo to što Poslanik s.a.v.a. preporučuje govori o tome kako djelo ima utjecaja na čovjekovo usavršavanje u Berzahu.

Poslanik s.a.v.a. rekao je:

Mrtvac je u kaburu poput utopljenika koji se davi i svakog trenutka u iščekivanju je pomoći, veseo obveseljen, a ti su pokloni istigfar i dova. Ako želite mrtvima pomoći, činite za njih istigfar, dove, namaz da bi se u Berzahu usavršavali.

U predaji Imama Sadika a.s. kaže se:

Mrtav čovjek biva obradovan vašom dovom i istigfarom kao što živi čovjek biva obradovan nekom lijepom hedijom.

U predaji Imama Reze a.s. kaže se:

Nema roba Božijeg koji zijareti svog mrtvog i sedam puta prouči ajet Ina lillahi ve ina ilejhi radžiune - Mi smo Allahovismo i Njemu se vraćamo, a da Allah ne oprosti i njemu i onom koji je u kaburu.

Čovjek u kaburu, na bilo kojem da je stepenu, ima potrebu za pomoći. Zašto je to tako? Berzah je takve veličine da je neuporediv s Ovim svijetom, pa su i potrebe koje čovjek ima tamo mnogo veće nego na Ovom svijetu. Pored toga što su te potrebe u Berzahu neizbrojive, postoje razlike u tome da određene potrebe u određenom vremenu rastu i smanjuju se. Primjer toga jeste prva noć Berzaha.

Najteža je prva noć kabura, sami ulazak u svijet Berzaha, te se zbog toga sadakom smilujte svojim mrtvima, a ako nemate imetka, barem dva rekata namaza klanjajte za njih. Čovjek tada ulazi u njemu potpuno nepoznati svijet.

Svijet Berzaha takve je prirode da se tu čovjek susreće i s kaznom i s nagradom za svoja djela, ali ostaje mjesta da tu čovjek tu na neki nači uznapreduje iz lošijeg u bolje stanje. Svijet Berzaha jeste međusvijet koji objedinjuje i osobine Ahireta i osobine Dunjaluk Dunjaluka. Naša djela, kazne i nagrade koje čije posljedice moramo vidjeti, što je karakteristično za Ahiret, u Berzahu pružaju mogućnost čovjeku da se ih usavrši i priskrbi sebi neko dobro.

SUDNJI DAN

Predznaci Sudnjeg dana

Rivajeti koji se bave ovom temom mogu se podijeliti u dvije skupine:

1.jedna govori o duhovnim stanjima ljudi još na Ovom svijetu pred nastupanje Sudnjeg dana,

2.a druga skupina bavi se događajima koji će se dešavati u prirodi materijalnom svijetu.

Naš glavni cilj ovdje jeste upoznavanje s načelima Islama i akaidom te stoga nemamo namjeru da se bavimo vrstom hadisa koja govore o dešavanjima u prirodi materijalnom svijetu.

Sudnji dan otpočinje događajem koji je poznat kao puhanje u rog. U mnogim predajama i ajetima koji govore o Sudnjem danu jedna od prvih stvari jeste izlaganje pitanja puhanja u rog. Govori se o dvama puhanjima u rog. Prvo puhanje u rog uzrokovat će da će sva živa bića nestati i umrijeti. Drugo puhanje uzrokovat će proživljenje ljudi i njihovu pripreme pripremu se za Sudnji dan.

Časni Kur'an u nekim od ajeta govori o obama puhanjima u rog u istom ajetu:

I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji; ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.

Ovaj ajet govori o obama puhanjima u rog.

Ajeti koji se bave samo jednim oblikom puhanja u rog govore:

Kad će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite? A ne čekaju drugo do strašan glas koji će ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti.

A kada se jednom u rog puhne, pa se Zemlja i Nebo dignu i od jednog udara zdrobe, toga će se dana Smak svijeta dogoditi.

Događaj puhanja u prvi rog takve je prirode da će se desiti odjednom. U predaji je preneseno da će čovjek htjeti prinijeti zalogaj u usta, no to neće učiniti jer će se odjednom taj veliki događaj desiti.

i skupina ajeta koja govori samo o drugom puhanju u rog:

I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti.

Mi ćemo tada učiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s drugima. I puhnut će se u rog, pa ćemo ih sve sakupiti.an

Sljedeći ajet koji govori o ovome kaže:

Dan kada će se u rog puhnuti, pa ćete vi, sve skupina po skupina, dolaziti.

Šta je to puhanje u rog? U davna vremena koristio se rog kada je čovjek htio poruku prenijeti na veću razdaljinu. Šta se podrazumijeva pod rogom u predajama? Meleci su bića nadmaterijalna i kao takvi ne koriste se materijalnim sredstvima. Da je puhanje u rog ovo što je karakteristično za nas u materijalnom svijetu, to ne bi imalo smisla jer se puhanje u rog odnosi i na ljude na Ovom svijetu i one u Berzahu, a oni one u Berzahu nisu ne pod tangiraju materijalni m zakonom zakoni pa tako to puhanje u rog za njih ne bi imalo smisla. Pošto mi živimo u materijalnom svijetu, Allah dž.š. o višim zbiljama govori nam kroz alegoriju materijalnog svijeta.

Kur'an i predaje koriste se metodom da značenja pojmove bezmaterijalnog nezmaterijalnog svijeta iznose u kalufu materijalnog, osjetilnog svijeta na način koji je nama razumljiv. U ajetul-kursiji kaže se da Njegova stolica obuhvaća Nebesa i Zemlju. Na drugom se mjestu u Kuranu kaže:

I doći će Gospodar i meleci u safovima.

Zašto je ovo na ovaj način rečeno kad znamo da je Bog čista bezmaterijalnost nematerijalnost? To je zato da nam se Njegova snaga, moć i nadmaterijalna značenja nadmaterijalna približe kroz osjetilne pojmove. Allah dž.š., da bi nam opisao svoju apsolutnu moć,i da bismo mi mogli to razumjeti, koristi spušta se na nivo se naše img razumijevanjem razumijevanja kako mi vidimo moć na Ovom svijetu, tj zato nam za svoj kursij.jkao daje primjer kralja kraljevskog prijestolja - simbolizirajući nam kralja koji sjedi na prestolju.

Opisivanje apstraktnog osjetilnim

Ovaj metod ne primjenjuje samo Kur'an, već ga uočavamo i u predajama Poslanika i Ehli-bejta a.s.

U jednoj predaji sam Poslanik s.a.v.a. kaže:

Mi skupina poslani ka ci razgovaramo s ljudima na nivou njihova razumijevanja.

Tako možemo zaključiti da puhanje u rog nije puhanje u neki koziji ili ovčiji rog. Israfil, čija je obaveza puhanje u rog, nadmaterijalan je i nema pluća da bi mogao puhati u nešto. To Israfilovo puhanje u rog jeste primjenjivanje moći koju mu je Allah dž.š. dao i s kojom on može ljude usmrtiti. Korišćenje te moći koju mu jedao Allah dž.š. dao, kur'anskom terminologijom označeno je kao puhanje u rog, jer on time na upečatljiv način odašilje poruku da svi moraju umrijeti. Za puhanje u rog u jednom drugom ajetu kaže se poziv:

Iosluškuj! Dan kada će glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, Dan kada će oni čuti istinit glas to će biti Dan oživljenja.

Niu poziv u ovom ajetu ovom ajetu poziv ne možemo razumjeti u onome materijalnom značenju jer se i to odnosi na ljude u Berzahu, što nije ništa do je ispoljavanje moći Israfilove korišćenjem Božijeg imena Onaj Koji oživljava. Imena Božija jesu zbilje, pa tako i čovjek koji dosegne zbilju što je označena imenom Onaj Koji oživljava, on kao takav može, s Božijom dozvolom, oživljavati ljude. U jednoj predaji kaže se da je sam Allah dž.š. taj koji će drugi put puhnuti u rog, naravno kroz kanal Israfilov.

Kroz sljedeću predaju steći ćemo sliku o dvama puhanjima u rog. Pitali su Imama Sedždžada kako će se puhnuti u rog. On reče:

Allah dž.š. naredit će Israfilu pri prvom puhanju u rog da se spusti do Dunjaluk Dunjaluka. S njim će biti jedan rog koji ima s jedne strane izlaz s dvjema glavama, a između tih dviju glava bit će razmak koliko između Nebesa i Zemlje.

Simbolika ovih dviju glava znači da će Israfil imati moć i nad Zemljom i nad svijetom nadmaterijalnog. U nastavku imam Sedždžad kaže:

Israfil će puhnuti u rog i iz tog roga izići će glas koji će usmrtiti sve stanovnike Zemlje; neće ostati žive duše i svi će umirati u stanju zatečenosti. Taj glas obuhvatit će i stanovnike Nebesa te će i oni umrijeti u strašnom grču.

Allah dž.š. tada će reći zapovijediti Israfilu da i on umre, pa će i on umrijeti. Nakon toga izdat će zapovijed nebesima i ona će se raspasti, izdat će zapovijed planinama i one će se pokrenuti, a to je značenje ajeta:

Na dan kada se Nebo silno uzburka, a planine s mjesta pomaknu! Teško na taj Dan onima koji su poricali.

Imam Sedždžad a.s. nastavlja:

A potom će Allah dž.š.zagospodariti svime Svojom moći, pa će uputiti glas na način da on do svih dopre. Glas će reći: Čija je danas apsolutna vlast? Neće biti nikoga ko bi mogao odgovoriti na ovo. Potom će Bog reći: Glas je Boga Jedinoga, Kahhara, Ja sam Bog osim kojeg drugog boga nema, nema Meni sudruga, Ja sam stvorio stvoreno Svojom moći i Svojom voljom usmrtio sve i Svojom moći Ja oživljavam. Nakon toga Allah dž.š. puhnut će u rog i potom će izići glas iz dijela roga koji je okrenut nebesima. Niko neće biti na nebesima, a da neće biti oživljen. Vratit će se svi meleci, nosioci Arša i približit će se i Džennet i Džehennem, te će sva stvorenja biti proživljena radi obračuna.

Prenosilac hadisa kaže kada je imam Sedždžad a.s. došao do ovoga dijela, suze su ga oblile i plakao je naričući. Ovo bi i nama trebala biti pouka da se osvijestimo, dođemo sebi i pripremimo se za obračun.

El-Fatir, 22.

Bihar,tom VI, str. 2.(Prema predajama, iako je Sad bio prvak ensarija ipak je, zbog pretjerane strogoće prema svojoj ženi, doživio kaburski stisak time će do S udnjeg dana morati odraditi svoj grijeh kada će biti amnestiran. op. reda ktora)

El-Mu'minun, 99, 100.

Tefsir,Nurus-sekalejn, tom III, str. 553.

El-Mu'min,11.

Ali'Imran,169.

Furu'Kafi,tom III, str. 235.

Furu'Kafi,tom III, str. 244.

Et-Takasur,5-7.

Usule Kafi,tom II, str. 52.

Bihar,tom VI,str. 264.

Et-Tarik,9.

Jusuf,39.

Sad, 81.

El-Furkan, 24.

Et-Tevba, 105.

En-Nahl, 33.

Ali Imran, 182.

El-Enfal, 51.

Furu' Kafi,tom I, str. 61.

Eš-Šams, 9, 10.

Ali Imran, 182.

El-Enfal, 51.

El-Isra, 15.

Ta-Ha, 134.

El-Enam, 149.

El-Bekara, 185.

>El-Maide, 6.

El-Bekara, 286.

En-Nisa, 97.

En-Nisa, 98.

Et-Tevbe, 101.

El-Fatir, 22.

Ez-Zumer, 68.

Ja-sin, 48, 49.

El-Hakka, 1315.

Ja-sin, 51.

El-Kehf, 99.

En-Nebe, 18.

El-Fedžr, 22

Kaf, 41,42.

Et-Tur, 911.

Back